nije bila ničija potporna konstrukcija

*

07.12.2017.

znaš ti dobro da ništa nije moglo biti

18.07.2016.

pražnjenje

hajd se pogledaj u ogledalo!bulji u svoju kosu;usne;dva,tri bena.ne staj!prodri u sebe.proživi ponovno prošli dan,sjeti se ovog ljeta.i onog prošlog,i prije toga.svako je isto.sjeti se njega.kroz prozor pratiš tu nesvakidašnju pojavu,upijaš njegov hod.ili pak,sjediš na tvrdoj stolici što se urezala u tvoje dupe i pratiš pogledam kišu.gledaš bijednu pojavu što je s druge strane stola.neko se penje stepenicama.okrećeš se.u nekom milijarditom dijeliću sekunde registriraš da nije on.nema njega.a ti čekaj.tvoja želja neće biti uslišena.ko će ti je,majke ti,uslišit?gle,prati sad tečnost koja klizi po tvojim obrazima!izraz tvog lica.slom slabašnih nogu,neki zvukovi izlaze iz tebe.vrištanje,on,oni,ti koja se ne snalažiš.ti koja je jadna.koja čeka.zbrka u tvojoj glavi.pad sistema.prati sve to.gledaj.to si ti.ne ona željena ti.nego stvarna ti.njihova ti.tvoje ti,mojeg ja,nema.ne obitava ta.šta da radim sa sobom? - nakon pola sata opet iznova.feniks se digao iz pepela!

18.07.2016.

i don't wanna time travel no more. i wanna be here

18.07.2016.

struja svijesti

27.05.2012.užas.strah.nelagoda.melanholija.prazna glava.nije.život.suživot.ne-život.sa momkom žnj kalibra bila prije valjda sedmicu.uzrok:alkohol.sranje drugarica.tvoje sranje.sranje tvoje mame.jebanje na stolici u punoj kafani.voajerstvo.muzika trese centar kvazigrada.tišina na 2 sekunde.raj.pa nova pjesma.odlazak u smrdljivi wc.nije najgori u škotskoj.važna informacija.čuješ tiho vibriranje.ustaješ sa stolice.otvaraš torbu.izvadiš mobitel.niko te nije zvao.niko ti nije poruke slao.lagano smjestiš spravu na stol.sjedaš na stolicu.nakon desetak minuta odustaješ.indiferentna.možeš mislit.eeej idi ba u krevet.a sutra čitav dan pjevaj na sav glas:onaaaa se budi!

18.07.2016.

de ajmo o ljubavi

26.01.2013. :buljenje u njega: :dvije tri minute prošle: sjedam na klupu ,vadim iz torbe cigare palim ih uvlačim on se nasmije od uha do uha,čučne i kaže i b.,šta ću ja sa tobom+osmijeh(evo sad ću se skinut kad je ispušim,pa me možeš odmah ovdje na klupi uzet) i tada djevojka sa 16,tu je tih 16 od velikog značaja,uvuče,ispusti..pa udahne i pogleda ga milo kako samo djevojka šta voli/želi može i kaže:kad se skontaš ti mi javi.uzima svoju torbu ,prolazi pored ljudi koje zna ,sa blagim osmijehom na licu,uzima taxi,uđe u sobu,pozdravi mamu i tatu,brata nema u kući,upali laptop,ode u wc,ostane u wcu trideset minuta kako bi oči oprala i evo je sad ovdje piše tebi,sa suzama u očima, drhtavim prstima ,dok se neko sranje unutar nje skuplja i steže njeno tijelo boy:_________ girl:________ the boy and the girl do not have a conversation love does not exist you're going to die some day

18.07.2016.

ak me zoveš bil bum tvoj

01.02.2013. ti ideš ganjat djevojke. a ja ću sjediti u svojoj zamračenoj sobi i smišljati genijalne planove,pušiti cigare(fikcija).trovat utrobu na sve moguće načine.unutar moje glave je pustoš.ti +djevojke=-ja.heroje ću sa nekim drugim pjevati.ja si uvijek ostanem tu,pri ruci. a ti,idi u pičku m.mijenjaj svoj mentalni sklop i postani rob nekih drugih navika.ti što plačeš za tuđim dodirom.ja moram piškit.(pišam sjedeći ali nisam dovoljno djevojka ipak)

18.07.2016.

pametna djevojka

05.02.2013. da zavirim u sebe i potražim šaku motivacije dok se rebel rebel čuje u pozadini.ajmo pokušat.pomicanje misli i tijela u skladu sa muzikom.sređivanje.stavimo stvari na njihovo mjesto. sve knjige na jednu hrpu. prazne flaše i omoti od čokolade u kantu za smeće.upaliti lampu.ustani sa stolice.pokupi odjeću sa poda.neseser zatvori.gledaj kroz prozor ulične lampe i tamne prozore na kućama i zgradama.vrati se za stol,sjedi na stolicu.ugasi laptop.središ si okolinu središ si misli.učini nešto noćas.

17.07.2016.

sedamnaesti

no dads no boyfriends.

12.07.2016.

nedovršenost

petak.osamnaesti mart.pola sata nakon ponoći otvoren prozor hladni zrak je ispunio sobu nožni prsti osjećaju ledene dodire. čuju se udarci visokih peta od pločnike dva sprata niže. i osjećam se tako prazno kao da je...

12.07.2016.

raising my own hell

12.07.2016.

niina priča

nia bulji u dva otvorena tekstualna dokumenta na laptopu.razdvojeni su dijelom slike koja služi kao desktop background.golo rame koje dotiče plava kosa.blago zamućena fotografija. prije neku noć se odlučila vratiti pisanju.nakon 5 kratkih neobjavljenih priča koje je napisala sa svojih sedamnaest uslijedila je praznina.pisala je u međuvremenu koju rečenicu u pijanom stanju i dijelila ih internetu.dva bloga, jedan sad već izbrisan,ništa pretjerano posjećeno uglavnom.dakle,ta dva bloga,dvije priče sačuvane na laptopu,ostatak u papirnatoj formi(sada već nažalost izgubljen);nada se da će prilikom vraćanja u svoju sobu uspjeti pronaći tih nekoliko listova, njoj ne baš tako bezvrijednih kako je isprva mislila.da, to bi bilo svo njeno stvaralaštvo.posljednjih dana je njena volja prisutna.ne samo u fantazijama kao inače.kao dokaz dopustila mi je da ovdje povremeno i koristim te njene novije stvari. -uvod u sinky feeling: nia bulji u tvoje ime na chatu neke društvene mreže.niste se čuli možda već godinu.ili su dvije prošle ipak? nećeš se ti njoj večeras javiti.od pola dvanaest se pokušava nya natjerati na čitanje i samokritiku nekih pokušaja pisanja ,koji su nastali još u srednjoj.treći razred otprilike.u ovom gradu se svjetla tako rano gase.u zgradi preko puta je mrak. niina soba je osvjetljena naravno.pa tek su 2 sata.balkonska vrata prekrivana otrcanom bijelom zavjesom i nisu neka zaštita.predstava je u toku. na krevetu sjedi djevojka,noga joj je naslonjena na stolicu,prsti dotiču laptop.slušalice su u ušima.prsti sad dotiču kutiju cigara.plamen.cigareta u ustima.körperbewegung i pjevušenje razdragane numere.riječi se nekad mukom iz usta vade. višestruke mogućnosti znaju takav teret biti.treba velika količina volje da ustane sa kreveta i ode do kupatila i saperu štetne tvari iz mozga.hajde diži se! čemu me ti možeš naučiti? reći mi nešto što ne znam natjerati me da uradim ono što si smislio,a da ne shvatim moram ti priznat da i ne vidim da se situacija odvija na taj način pripišimo to mojoj dalekovidnosti. pobrojati sve neizgovorene rečenice i unutarnje govore ne... ko još misli da ja nešto obećavam? osjećam potrebu da kažem da nije nia nikad gajila nade za velikom književnom karijerom.hvaljenje nije na odmet,ali srž njene želje/potrebe za pisanjem leži u izbacivanju stvari iz glave.bile one nepotrebne ili od primarne važnosti,svejedno joj je.samo je htjela smanjiti zatrpanost svoje unutrašnjosti.voljela je gledati u uspješno izbačene rečenice.ti produkti nje su se brže od nje same snalazili u nepoznatim okolnostima.zbog toga ih je poštovala.samo dok su u pisanoj formi i izvan nje.unutar nie i nisu imali bogznakakvu važnost, razumije se. jednog ponedjeljka u ranim jutarnjim satima nia se nalazila u prljavoj razjebanoj sobi u kojoj je svojevremeno obitavala.sjedila je na zgužvanoj bijeloj postelji pokrivena mekanim bež pokrivačem.slušala cimerku koja je prala zube.ranije tog dana je pokušala nekoliko puta navesti svoje poznanike da je saslušaju,ali ih ona nije zanimala.drugarice su mislile da se prenemaže i da je razmaženo dijete.majka se složila s tim.zapravo bila je nešto oštrija,drugarice su je ipak samo ignorisale.ali opet mama je barem pristala ući u određenu konverzaciju s njom.ko će znati ko se tu ponio najgore.mladoj nii nije bilo lako tih dana. nije mogla biti sama sa sobom.smetala si je u sobi,u podzemnoj i na ulici.nigdje se nije mogla smiriti.dok je hodala kroz kuhinju na putu prema kupatilu kroz glavu joj je prostrujalo da nikog ne zanima nia.nekog zanima kćerka nia,dobro ponekad se zanimaju i za drugaricu niu,ali njene nie se niko ne sjeti. *uzalud sam potrošila godine tražeći istinsku muziku,knjige,pokrete,ponekad i ljude.

12.07.2016.

24. oktobar 2015.

soba prilično visokog stropa,bijeli ormar,sto,police ,smeđe stepenice koje vode ka krevetu. bjelina zidova. nya sjedi na parketu,noge su joj spuštene i dodiruju stepenice.u krilu laptop.pored knjiga.otvorena je kartica koja reproducira zvuk.nepoznati noviji bend i prilično slušljiv album.neke pjesme kao da je čula prije.mora da su poslužile kao soundtrack za neki film ili reklamu.iako ima gađenje prema reklamama,nije imuna na njihov prodor u mozak. šoljica hladne kafe je popijena. dvadeset.dvadeset i jedna.dvadeset i .. dva? biće da jeste nemoj o tome. subota naveče i druženje sa youtube-om. da se barem koristio mozak pa ponijela i boca vina. prođe joj kroz glavu da svim ovim pokušajima nedostaje duha. tijelo hoće da jede.valja ustati ,oprati suđe,pa ga ponovo isprljati. jebiga tako ti to ide. dovođenje sebe do sloma samo kako bi izbacila koju riječ iz sebe. xu je ušla u sobi.jednom rukom zatvara vrata u drugoj nosi kese.unutrašnjost im se ne može vidjeti. spušta te kese na pod.dolazi do stepenica pogleda prema gore. xu:nya dosta mi je više te čvrč i njenog plavetnila.poslušaj šta drugo ba nya: šta ću kada mi ponavljanje dobro dođe kad sam blue xu: vidiš meni pomogne silaženje niz te stepenice i hodanje po ovom gradu.


nije bila ničija potporna konstrukcija
<< 12/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
1075

Powered by Blogger.ba